Priča o kelerabi tj. o tome koliko smo različiti i zašto je to sasvim u redu :)

Jedan komentar na Facebook-u pre neki dan me podsetio na jednu simpatičnu situaciju koja se dogodila prošle jeseni. Bila sam kod drugarice koja ima malo dete i u jednom trenutku ona me zamolila da ga pridržim dok mu ona pripremi ručak. Izvadila je kelerabu, krompir, šargarepu i jednu malu šerpu, krenula da ljušti povrće i sprema ih za kuvanje. Ja sam je iznenađeno pogledala i upitala: Ti kuvaš kelerabu?!

Ona me je pogledala takođe zbunjeno i potvrdila da planira da je skuva jer šta bi drugo mogla sa njom. U tom trenutku obe smo se nasmejale i ona se odvažila i na licu mesta probala svežu kelerabu.

E sad otkud ova priča i kakve ona veze ima sa ljudima i našom različitošću.

Ja oduvek jedem svežu kelerabu, nikada mi na pamet nije palo da može da se jede kuvana!

Kada sam bila mala moja baka mi je ljuštila i seckala kelerabu i ja je tako danas spremam mojoj deci.
Kakve to veze opet ima sa nama odraslim ljudima…isto kao što u ranim godinama usvajamo navike u ishrani, tako gradimo mišljenja, stavove i uverenja o sebi, drugima i svetu generalno. Najčešće ih preuzimamo od svojih roditelja i ne dovodimo u pitanje. Neka uverenja sami stvorimo iz ličnog iskustva pa tako odrastemo ubeđeni da nešto ne znamo ili da nešto ne možemo, ne umemo, nismo dovoljno…
Kada se sretnemo sa nekim ko nosi drugačiju informaciju ili mišljenje bude nam čudno, umemo i da se raspravljamo, ubeđujemo iako kada bi mogli da sagledamo obe strane najčešće bi videli da su obe ispravne, svaka iz svog ugla.

Da li nam onda i koliko znači da budemo u pravu?

Da li bi nam bilo korisnije da razmotrimo i taj drugi ugao i proširimo svoje horizonte. Naša uverenja nam mogu biti podrška ili prepreka, vrlo često ih nismo ni svesni, a ona isto tako često umnogome određuju naš život.

Šta možemo da uradimo za sebe po ovom pitanju – da osvestimo svoja uverenja!

Ona pozitivna da čuvamo, po potrebi pojačamo, negujemo ih i upotrebimo kada su nam potrebna. Ona negativna takođe osvestimo, pogledamo šta su nam u životu donela, gde su nas ograničila ili zaglavila, a onda pomislimo šta bi bilo kada bi ih potpuno napustili i stvorili neka nova pozitivna.

Zvuči lako mada nije 🙂 Susret sa novim uverenjima može biti kao za mene kuvana keleraba – potpuno nepojmljiv! Tada dolazimo do pitanja korisnosti, ideju proširivanja horizonta našeg uma, a sve u nameri da živimo srećnije i opuštenije – zar to nije divan rezultat. ♥

Umesto što razmišljamo ko je u pravu i ko je bolji kako bi bilo da pogledamo šta možemo novo da naučimo i kako da obe strane dobiju nešto korisno iz tog iskustva.

Nije bitno ko je u pravu, bitno je da budemo srećni!

p.s. I da, jedna korisna informacija za one što kuvaju kelerabu, sveža ima ukus kao svež koren kupusa, vrlo je osvežavajuća i nisko kalorična 🙂 probajte, možda će vam prijati!

photo credit: mediagroup021.rs