Koliko motivacije je dovoljno motivacije?

Pre neki dan sam otišla u dm da kupim toalet papir. Već godinama unazad kupujem isti, zeleni reciklirani, troslojni, 8 rolni u pakovanju. Kupujem ga pre svega jer je od reciklirane celuloze i dopada mi se ideja da, s obzirom na namenu toalet papira, nije posečeno još drveća u to ime. Kupujemo iste i maramice, ukućani su se u početku malo žalili da je grublji od ostalih, ali navikli su se, šta će 🙂

U svakom slučaju dolazim do police, tražim zeleno pakovanje i primetim da je nešto veće i skuplje, detaljnijim čitanjem ambalaže vidim da nema onog papira koji uvek kupujem i da je sada u istom pakovanju ista verzija papira samo sa 4 sloja. Čist bes i luksuz, pomislim ja, kome trebaju 4 sloja zaista?!

To vam je kao sa brisanjem ruku papirnim ubrusima, Rambo je jednom imao interesantan uvid na tu temu. Činjenica je da je jedan ubrus obično dovoljan da lepo obrišete ruke sa njim, ali najčešće uzimamo dva jer nam je tako brže i lakše. Ako bi zaista uložili samo malo više vremena uspeli bi podjednako kvalitetno da obrišemo ruke sa jednim i napravimo uštedu od 50% što nije malo, složićete se?

U svakom slučaju moja kupovina papira se završila totalno neočekivano izborom papira u roze pakovanju, pisalo lepo ograničena serija, kroz pakovanje se videlo da ima neke šarene listiće po sebi. Nisam neki ljubitelj štampe na toalet papiru, opet smatram detalj potpuno nepotrebnim rasipanjem resursa, ali bilo mi je bitno da nema miris, te uzeh taj prolećni sniženi ograničeni primerak.

Pravo iznenađenje me je čekalo kući sutradan, kako je rolna počela da se odmotava tako su krenule motivacione poruke, na trenutak sam pomislila da mi je neko preštampao Facebook news feed na toalet papir – Oh, happy day! Life is a journey! Life is good! Hey relax! Take your time! Let the sun shine!

Mislim, pričamo o toalet papiru, nečemu sa čime brišemo dupe, da izvinete na izrazu. Da li je motivišuće obrisati se sa Oh, happy day eto prosto ne znam. Naravno, ima tu i nekih cvetića i listića ali sa njima sam nekako izašla na kraj, deci su bila simpatična, pa su trošila papir čini mi se više nego obično 🙂

Ja inače spadam u one ludake što tvrde da bi svako trebao s vremena na vreme da opere svoju wc šolju, bez obzira da li imate para da platite nekom da to uradi umesto vas. Iskreno verujem da čin pranja sopstvenog toaleta daje realniju perspektivu života. Izmešta vas iz one pozicije pasivnog posmatrača, uvek spremnog kritičara ili sakupljača motivacije i stavlja vas pravo u akciju 🙂

Isto tako savetujem da s vremena na vreme prošetate grobljem, to baš ume lepo da vam da malo širu perspektivu na život i vreme koje mislimo da imamo. Ja živim preko puta groblja pa ovo praktikujem verovatno češće od drugih, ali probajte ne košta mnogo, a može isto tako da vas motiviše.

Tako da moje pitanje na kraju ovog dana i sage od toalet papira koji je definitivno prevazišao moja očekivanja i njegovu osnovnu funkciju jeste: Koliko motivacije je dovoljno ili potrebno, kada sve to postaje besmisleno? Koji je to trenutak kada ćemo zapravo uraditi nešto i prestati da živimo od pozitivnih misli koje prisilno guramo u svoje glave, a onda zagledamo druge, merimo se, upoređujemo i opet nismo srećni, dovoljno dobri ili šta god da vas žulja danas.

Da li nam zaista treba toalet papir sa motivacionim porukama da bi živeli srećniji život?

Ne znam, ali evo ja sam u to ime večeras oprala svoje kupatilo i nešto mi sve lepo 🙂