Preporuka za čitanje: Korak napred – Šeril Sendberg

Za svoj 40. rođendan dobila sam nekoliko knjiga koje sam dugo priželjkivala, „Korak napred“ je bila jedna od njih. Saznala sam za nju dok još nije bila prevedena i stavila je na spisak želja. Kako čvrsto verujem da ništa u životu nije slučajno, a posebno događaji u određenom trenutku tako verujem da je ova knjiga došla kod mene u pravom trenutku.

U trenutku kada sam na novom početku, nesigurna u sebe, sa hiljadu pitanja. U trenutku kada neko treba da me podseti zašto je bitno da radimo ono u šta čvrsto verujemo, ono zbog čega ću sedeti do pola noći uz računar i spremati prezentaciju ili kucati tekstove, ono zbog čega verujem da svojim radom i znanjem mogu pozitivno uticati na živote drugih.

Ponekad nismo ni svesni problema koje drugi imaju dok ih sami ne prođemo, tako i Šeril na samom početku knjige navodi lični primer kako je pokrenula promene u Guglu gde je tada radila. Bila je trudna i imala svakodnevne mučnine koje su joj prilično otežavale svakodnevne obaveze. Jednog jutra kasnila je na sastanak i parkirala se malo dalje od zgrade, jer nije bilo slobodnog mesta. Dok je išla preko parkinga jedino o čemu je razmišljala je bilo da suzbije mučninu i održi važan sastanak. Kada je uveče podelila priču sa svojim mužem on joj je rekao kako na njihovom kompanijskom parkingu postoje posebna parking mesta za trudnice u prvim redovima. Šeril je sutradan ujutru otišla do svojih direktora u Guglu i pitala ih zašto i oni nemaju mesta za trudnice. Odgovor je bio iskren i jednostavan: Niko se toga do sada nije setio! Šeril je bilo još neprijatnije jer je ona bila žena na visokoj poziciji i samim tim njoj je ovo trebalo pre da padne na pamet. Zapitala se koliko žena u njenoj kompaniji je mučilo istu muku i nijedna se nije pozalila, misleći da verovatno nema prava na to.

„Borba za promenu uvek se isplati!“

Sa ovim događajem kreće njeno osvešćivanje položaja žena danas u velikim korporacijama i biznisu uopšte. Iako živimo sa idejom da danas imamo više prava i mogućnosti nego naše majke i bake, brojke govore da postoji još puno toga na čemu treba da radimo. U knjizi Šeril navodi tada aktuelan podatak da od 195 nezavisnih zemalja samo 17 ima žena za šefa države. U Srbiji žene danas zarađuju u proseku 11% manje od muškaraca.

Svetske studije su pokazale kako postoji razlika pri zapošljavanju muškaraca i žena. Muškarci se biraju prema procenjenom potencijalu, dok žene zapošljavamo prema dosadašnjim dostignućima. Pored toga žene imaju unutrašnje lične barijere koje nas sprečavaju da konkurišemo na mesta koja bi bila mogućnost za napredak i razvoj. Poznato je da se žene prijavljuju za posao kada ispunjavaju svih 100% traženih kvalifikacija i dalje se preispitujući da li će ispuniti očekivanja, dok muškarci konkurišu kada ispunjavaju 65% kvalifikacija sa idejom kako sve ostalo mogu naučiti kroz posao.

„Vreme je da podstaknemo više žena da sanjaju ostvarive snove i da podstaknemo više muškaraca da ih podržavaju između posla i kod kuće.“

Ono na šta Šeril u knjizi stavlja poseban akcenat jeste balans između posla i porodice kao ključni izazov koji treba da prihvatimo i same za sebe nađemo zlatnu sredinu. Sve je više žena koje smanjuju broj radnih sati kako bi podigle porodicu, veliki broj žena pauzira sa poslom dok su deca mala i kasnije se teško ohrabri da se ponovo posveti karijeri. U korenu mnogih naših barijera leži strah – strah da li znamo dovoljno, da li ćemo moći da se vratimo u tok sa poslom, novitetima, mlađim kolegama? I dan danas važi nepisano pravilo da žena treba da žrtvuje svoju karijeru zbog porodice, bez da se na trenutak zapitamo da li će tako zaista biti srećnija.

Šeril je pored toga što je uspešna poslovna žena i majka dvoje dece, pa se tako u knjizi dotiče roditeljstva i braka i kako se sve to uklapa u sliku njenog života. Ona navodi koliko je bitna partnerska podela u braku i roditeljstvu koja se i danas zanemaruje. Podrazumevamo da se majka primarno bavi decom, iako među svojim prijateljima možda imamo parove koji dokazuju da i drugi modeli sasvim dobro funkcionišu. Žene su najčešće u ulozi operativca u svojoj porodici, one razmišljaju šta će porodica jesti, gde će ići na odmor, u školu, koje dodatne aktivnosti deca treba da imaju, dok su muževi kreativci koji su skloni da sa svojom decom uživaju u raznim aktivnostima, da ih podržavaju na putu istraživanja njihovih interesovanja i zbog toga je bitno da oba roditelja budu aktivno uključenja u odrastanje dece.

„Najvažnija karijerna odluka za ženu jeste da li će imati životnog saputnika i ko će taj saputnik biti!“

Podelom obaveza do više seksa 🙂

Kada žena radi van kuće i deli sa mužem obavezu zarađivanja za život, veća je verovatnoća da će ostati zajedno. Kada žena zarađuje polovinu prihoda, a muž obavlja polovinu kućnih poslova rizik od razvoda je upola manji! Ono što je posebno interesantno jeste podatak da parovi koji dele obaveze u domaćinstvu češće vode ljubav! 🙂

Ono što mi je bilo posebno interesantno jeste poglavlje u kome Šeril opisuje kako mi žene teško prihvatamo pohvalu, ubeđene kako će već sledećeg trenutka neko shvatiti da je to sve greška i provaliti nas. Moja prva reakcija je bila totalno iznenađenje, da žena koja se nalazi u samom vrhu kompanije Facebook može imati iste strahove kao ja. Mi žene često svoj učinak ocenjujemo mnogo lošije nego što to zaista jeste. Muškarci svoj uspeh pripisuju svojim urođenim kvalitetima i znanju, dok žene to obično pripisuju spoljnim faktorima, podršci u okruženju i srećnim okolnostima. Mi imamo dobre rezultate jer mnogo radimo ili nam se posrećilo!

Vera u sebe je prvi korak na putu našeg uspeha! Prihvatanje sopstvenog uspeha je ključ za postizanje novih uspeha!

„Šanse se pružaju onima koji su spremni da ih iskoriste!“

Šeril kroz knjigu piše o svom karijernom putu, radu u Svetskoj banci, Guglu i sada na čelu Facebooka. Na početku svoje karijere dobila je jedan od najvažnijih saveta, a to je da bira posao prema mogućnostima za razvoj, lični napredak i postizanju lične svrhe. Od ranih godina pod uticajem svoje porodice znala je da želi da svojim radom doprinosi boljem svetu. Nije bila sigurna šta tačno želi da radi, samo je bila otvorena za opcije. U svom životu Šeril je stavljala razvoj i misiju kompanije na prvo mesto, ispred svog položaja. To joj je omogućilo da stiče nova znanja i iskustva i napreduje na svakom poslu koji je radila. Ono gde ona vidi razliku između muškaraca i žena na ovom polju jeste to što muškarci prednjače jer njih izazov i razvoj motivišu, dok žene teže sigurnosti i stabilnosti, što je često uzrok našeg uzdržavanja pred izazovima.

„Ljudi se svoje moći najčešće odriču, tako što veruju kako je uopšte i nemaju!“ – Alice Walker

Mi žene sklone smo očekivanju da će neko primetiti naš rad i prema tome nas nagraditi, dok naše muške kolege uglavnom sami traže veću platu ili viši položaj. Naš zadatak je da naučimo da se same izborimo za sebe, da uvidimo svoje uspehe i sposobnosti i u skladu sa njima nastupamo.

Mentorstvo kao princ na belom konju

Kao neko ko je proteklih godina učestvovao u nekoliko mentorskih programa bilo mi je interesantno njeno viđenje mentorskih programa za žene. Šeril takve programe poredi sa belim princom na konju za koga mnoge žene veruju kako će rešiti sve njihove probleme i pomoći im u karijeri, nesvesne lične odgovornosti i potrebe da krenu u akciju kako bi zaista postigle željene rezultate. Ona ovo jednostavno predstavlja kroz 2 rečenice – umesto: Nađi mentora i pokazaćeš se! Ona predlaže: Pokaži se i naći ćeš mentora! Ovo jeste nešto sa čim se slažem jer iz ličnog iskustva znam da su najbolje rezultate iz mentorskih odnosa napravili upravo oni koji su bili hrabri i odvažni da pitaju, da probaju i predstave ono šta rade i tada podrška zapravo dolazi sama.

„Motivacija nastaje kada radimo na nečemu do čega nam je stalo.“

Šeril u knjizi uvodi za mene jedan nov pojam na polju komunikacije – autentičnu komunikaciju kao iskren i pravi temelj dobrih odnosa kod kuće i istinske efikasnosti na poslu. Komunikacija najbolje funkcioniše kada kombinuje prikladnost sa iskrenošću, to je ona fina granica koja pravi razliku između brutalne i suptilne iskrenosti. To je iskrenost koja ne povređuje tuđa osećanja. Trebamo uvek biti svesni da ne postoji jedna istina, postoji naša i druga strana u svakoj priči. Kada otvoreno govorimo o svojim slabostima, tada podstičemo autentičnu komunikaciju. Razgovor o emocijama produbljuje odnose među ljudima.

„Tako retko smo dovoljno hrabri da kažemo istinu.“

Šeril jasno komunicira koliko je važno da u životu pratimo i pričamo svoju istinu.

Bitan deo knjige Šeril je posvetila našoj potrebi za perfekcionizmom, ideji da moramo postići sve i biti fenomenalne na svim poljima. Ova misao nas u startu blokira jer i same uglavnom verujemo da to nije moguće i sebe dovodimo u situaciju da opet nešto nismo dovoljno. To se lako može primetiti u intervjuima poznatih uspešnih žena koje često pitaju kako usklađuju posao sa porodicom, kako postižu sve. Muškarci skoro nikada ne budu upitani kako postižu sve, jer se to od njih ne očekuje.

Ja sam često dobijala to pitanje: Kako postižem sve? Odgovor je uvek isti – daleko sam od toga da postižem sve, na mom stolu uvek stoje neki papiri koji čekaju da ih pogledam, u kompjuteru su neki mailovi koji čekaju da odgovorim na njih, obrasci koji čekaju da budu popunjeni. Pitanje je samo u raspoređivanju prioriteta i umeću da budem zadovoljna sa postignutim. Da procenim šta je bitno da bude urađeno danas, šta može da sačeka, u komunikaciji sa ljudima sa kojima radim da znamo u kojoj je fazi ono na čemu radimo, to je ono što meni pomaže da spustim pritisak i osećaj da nisam uradila dovoljno. Šeril je kao lični primer navela plakat koji stoji u zgradi Facebooka i koji kaže: Važno je da je urađeno, a ne da je savršeno!

„Nastojanje da uradimo sve i očekivanje da je moguće sve to baš kako treba pravi su recept za razočarenje!“

Savet koji je Šeril dobila na svom prvom poslu je bio jednostavan i pomogao joj je da se i sama izbori sa svojim osećanjem da nije dovoljno dobra: Najbolji način da napravimo prostor za život i karijeru jeste da pravimo promišljene izbore, da odredimo granice i da ih se pridržavamo. Trebamo prihvatiti da u datom trenutku radimo najbolje što možemo i da je to uspeh!

Veliki podstrek za Šerol su bile reakcije koje je dobila posle svog TED govora sa temom zašto nemamo više žena lidera. Po reakcijama i komentarima koje je dobijala posle govora shvatila je koliko se o razlikama između muškaraca i žena ćuti i kako se žene godinama uklapaju o okvire koji su im ponuđeni, nesvesne moći da ih mogu menjati. Razlog zbog koga je Šeril napisala knjigu i nastavila da drži predavanja i priča i ženskom liderstvu jeste njeno mišljenje da sve ono što izgovorimo može promeniti način na koji razmišljamo, odatle kreće promena našeg ponašanja koja na kraju menja institucije i naše kompletno okruženje.

Ja sam za Šerol prvi put čula posle smrti njenog muža, naišla sam na njen intervju i snimak njenog govora na Berkli univerzitetu. U njemu ona otvoreno i veoma emotivno govori o tome koliko joj je teško bilo da se posle smrti muža vrati poslu, da nađe smisao i radost ponovo u životu. Otvorenošću i iskrenošću u ovom govoru Šeril je ovim govorom pre svega pokazala koliko možemo biti ranjive bez obzira na poziciju koju imamo, finansijsku podršku i prijateljsko okruženje. Kada delimo svoje priče i emocije sa drugima zapravo stvaramo veze i polje za podršku i prosperitet kompletnog društva.

Bez obzira da li sebe smatrate feministkinjom, liderom, nekim ko može ostvariti određeni uticaj ovo jeste knjiga vredna vremena koje ćete uložiti u njeno čitanje. Učiniće da shvatite šta svaka od nas može da uradi za sebe, u svom okruženju, porodici, među prijateljima tako da zajedno stvorimo bolji svet za našu decu i sve one koji dolaze posle nas.