Preduzetnički put heroja

Džozef Kempbel je bio profesor književnosti koji je veliki deo svog života posvetio istraživanju svetskih mitova i legendi. Rezultat svog rada predstavio je kroz koncept monomita, gde objašnjava kako postoji određeni šablon koji je prepoznatljiv u većini priča koje poznajemo. Pored mitova i legendi, danas to možemo prepoznati u romanima i filmovima, od Gospodara prstenova do saga o superherojima. Džozef je čvrsto verovao da je zadatak svakog od nas da pronađe odgovor na pitanje šta je to što nam znači više od bilo čega drugog, da otkrijemo svoju svrhu i povežemo se sa njom.

„Mitovi ne govore o traženju smisla života, nego o iskustvu življenja. Naš vlastiti smisao je u tome što postojimo… Ali mi smo toliko zaokupljeni stvarima koje treba uraditi da bismo ostvarili materijalne i društvene ciljeve, da zaboravljamo da se jedina prava vrednost nalazi u nama: velika radost života.”

Cela ova ideja mi je oduvek bila interesantna i zato sam je obradila iz ugla preduzetništva, jer je u mom životu to iskustvo upravo tako izgledalo. Put prepun uspona i padova, lekcija i mentora, iskušenja i nagrada. Džozef u svom radu opisuje 12 faza puta:

1. Početak priče / običan život
2. Poziv u avanturu / promenu
3. Odbijanje poziva / strah i otpor
4. Susret sa mentorom
5. Polazak na put
6. Izazovi i prepreke
7. Priprema za veliku promenu
8. Velika promena / preobražaj
9. Nagrada / finalni test
10. Priprema za povratak kući
11. Poslednji test
12. Promena / transformacija

Za primenu ovog principa u polju preduzetništva napravila sam ovu ilustraciju za učesnike mog mentorskog programa:

1. Običan život: Ovo je faza nesvesnog neznanja ili kako je još možemo nazvati “dan mrmota” (ako se neko seća filma). Kada živimo dan za danom, bez jasnog plana i ideje da možemo nešto više i da imamo mogućnost da upravljamo svojim životom u potpunosti. U mom životu ovo je bio period kada sam 10 godina radila u raznim firmama i mislila da je to moj maksimum.

2. Poziv na promenu: Ova faza može biti rezultat nekog problema koji imamo mi ili neko nama blizak, nešto što primetimo u svom okruženju ili prilika koja se ukaže. Ovo je trenutak kada dobijemo ideju, osetimo i pomislimo da postoji nešto više za nas. Ne znamo kako niti je to bitno u ovoj fazi, ovo je trenutak kada naša duša otpusti taj impuls ideje i da našem umu nešto o čemu će da razmišlja. Naša duša kaže: Meni ovo treba! A naš um razmišlja kako će to uraditi. Za mene je ovo bilo Zarino rođenje i susret sa problemom jednokratnih pelena. Ništa o tekstilnoj industriji i biznisu nisam znala, samo sam imala ludačku ideju da mora postojati neko bolje rešenje.

3. Odbijanje poziva: Strah je prirodan pratilac svake promene, zato što promena zahteva od nas da izađemo iz zone poznatog. Zbog toga kada nas prođe taj početnički entuzijazam prirodno osetimo strah i otpor. Čujemo taj unutrašnji glas: Ko si ti da to uradiš? Ne znaš dovoljno, nisi dovoljno dobra, provaliće te… Za mene je ovo bio trenutak kada sam shvatila da DajDaj zaista može biti posao i pomislila kako ja ništa o tome ne znam. Srećom želja da nešto uradim je bila veća od straha.

4. Susret sa mentorom: Mentor ne mora uvek biti u formi učitelja ili vodiča. To može biti neko iz našeg bliskog okruženja ko će nam biti podrška u prvim danima. Poznato je da kada tražimo pomoć često prva osoba kojoj se obratimo nije ta koja nam može pomoći, ali je vrlo verovatno da zna nekog ko može. Mentor je neko ko nas vodi kroz proces promene, pruža podršku, informaciju i kontakte. Ja sam tokom razvoja DajDaj prolazila nekoliko programa edukacije i imala prilike da radim sa zaista sjajnim ljudima od kojih su neki sa mnom samo jednu kafu popili i pružili mi podršku u datom trenutku. Bitno je da budemo hrabri da pitamo i fleksibilni da dobijene informacije razmotrimo i primenimo ono što smatramo korisnim.

5. Polazak na put: Trenutak odluke i akcije, kada hrabro istupimo sa svojom idejom u svet. Trenutak kada odlučimo da pokrenemo posao, da predstavimo svoj proizvod ili uslugu i da vidimo šta svet na to kaže. Akcija je ključna za rast i razvoj, da proverimo svoje pretpostavke i modifikujemo šta treba. Mi smo prvi model pelene razvijale godinu dana pre nego što smo odlučile da krenemo sa prodajom.

6. Izazovi i prepreke: Ovde bih svašta mogla da napišem. Preduzetništvo je upravo svakodnevno prevazilaženje prepreka, spoljnih i unutrašnjih. Samo ako razvijamo sebe bićemo u stanju da razvijemo održiv i uspešan biznis. Tokom 7 godina rada DajDaj bilo je pregršt prepreka, kao i sa strahom, ako je ono što radimo važnije od svih strahova i prepreka, naći ćemo način da pređemo preko toga.

7. Priprema za promenu: Ovo je faza ozbiljnog rada i razvoja, obično dolazi posle nekoliko godina rada i uvek donosi promene. To može biti neka inovacija u poslovanju, novi proizvod ili usluga ili prosto odluka da biznis podignemo na sledeći nivo. To je onaj trenutak kada jasno osetimo da smo rođeni za nešto više, da je to za nas moguće. Za mene lično to je bila odluka da izađem iz posla koji sam pokrenula i razvijala 7 godina jer sam shvatila da kroz ono što danas radim mogu ostvariti veći uticaj i biti srećnija.

8. Velika promena: Promena nije uvek laka i često ne znamo kako će taj proces zaista izgledati. Opet ponavljam kada znamo zbog čega nešto radimo to će nas održati na putu svih izazova i iskušenja. Kriza donosi nove modele poslovanja, inovacije, nova rešenja, gubitke i možda neke sasvim neočekivane dobitke. Nekada promena ne mora krenuti od nas, može biti rezultat spoljnih uticaja. Ja volim da kažem da je moj život uvek imao bolji plan za mene od mene. Moja odluka da izađem iz DajDaj nije bila nimalo laka, ipak danas sam jako zahvalna jer sam bila hrabra da ispratim svoj osećaj, verovala sam da mogu više.

9. Nagrada: Kada imamo jasan cilj, viziju i hrabrost da tim putemo krenemo nagrada prirodno dolazi. Kada kreiramo biznis koji zaista može da podrži naš život na najbolji mogući način to je naša najveća nagrada. Kreirati uspeh po svojoj meri, raditi i radovati se, osećati se ispunjeno i zadovoljno, zahvalno za sve što jesmo i imamo. Meni je dugo trebalo da prihvatim da je DajDaj bio samo jedna faza na mom putu razvoja, neophodna da budem danas ovde gde sam. Da kreiram za sebe veći cilj i poverujem da je to za mene moguće.

10. Povratak kući: Ova faza predstavlja izazov i ostvarenje, spoznaju i kreaciju. Kada shvatimo kako sa onim što radimo možemo doneti pozitivnu promenu i uticaj u nečiji život ili okruženje. Kada sve ono što smo prošli i naučili sagledamo, sakupimo svoja znanja i veštine i iz tog bogatstva kreiramo nešto što je veće od nas. Moj povratak kući je bila izolacija i povlačenje tokom nekoliko meseci da osetim i smislim šta je to što ja zaista volim da radim, kada ne gledam na sat i o čemu mogu uvek da pričam.

11. Poslednji test: Jedna je stvar kada napravimo nešto lepo i onda to neko od naših prijatelja kupi. Sasvim je drugačije kada za svoj rad i delo dobijemo potvrdu i priznanje nepoznatih, a posebno onih koji su nam važni. Taj osećaj ponosa kada vidimo efekat svog rada, nečega što je nekada bila samo ideja u našem umu. Za mene je ovo bilo proleće 2018. kada sam pokrenula prvu grupu mentorskog programa i posle 3 nedelje skromne online kampanje okupila grupu divnih žena.

12. Promena: Ideja preduzetništva jeste da stvorimo nešto što je veće i važnije od nas. Da donesemo promenu, da svoj dar podelimo sa svetom. To nije lak put, ne sija uvek sunce, ipak vredan je truda i posvećenosti. Kada znamo da je zbog onoga što mi stvorili ili uradili nečiji život bolji i lakši to je najveća nagrada.

Ako ti je ova ideja interesantna onda svakako pogledaj dokumentarni film Finding Joe koji upravo slikovito i detaljno opisuje rad Džozefa Kempbela u kontekstu našeg života danas.

“Moramo biti spremni da napustimo sliku života koji smo planirali, kako bi mogli da živimo život koji zaslužujemo.” Džozef Kembl

Želim ti divno putovanje i avanturu!